|
|
|
|
|
|
Radio Krugoval :
|
|
|
|
|
|
Program internet radija “Krugoval”
|
|
|
|
Novo u eTrgovini :
|
|
|
|
Probne kovanice Nezavisne Države Hrvatske :
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :  .
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Džepni sat Nezavisne Države Hrvatske : [ Više slika ]
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Njemačka vojna udruga “Handschar” (Handžar) :
|
|
|
|
Nakon II. Svijetskog Rata je u Njemačkoj nastala vojna udruga, sastavljena od prijašnjih vojnika i častnika SS divizije "Handžar".
U njoj su se skupili Njemci, njemački Volksdeutscheri iz Nezavisne Države Hrvatske te katolički i muslimanski Hrvati u egzilu iz od Jugo-Srba i domaćih izdajnika okupirane Nezavisne Države Hrvatske.
Udruga je izdala 10.4.1955 tri srebrena prstena sa motivom Handžar divizije, grbom Nezavisne Države Hrvatske i motivom Ustaške mladeži.
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
Udruga je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
|
|
Udruga je u suradnji sa Višnjom Pavelić izdala 1991 godine interesantne i vrlo rijetke kovanice u 6 različitih metala :
25 Banica : 50 priključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
50 Banica : hrvatski ratnik
1 Kuna : Handžar divizija
1 Kuna : Tri srca junačka : grbovi Handžara, Kame i Prinz Eugena
2 Kune : grb HOSa
2 Kune : grb Državne Radne Službe
5 Kuna : Marija Oršić
5 Kuna : Frane Tente
10 Kuna : Čuvaj se Četnika i Partizana
10 Kuna : Crna legija i Vitez Jure Francetić
50 Kuna : Poglavnik Dr. Ante Pavelić
Iste godine je izašla kovanica od
5 Kuna sa motivom “Violator” benda “Depeche Mode”. Ta kovanica je irađena u istim 6 materijalima kao gore opisane kovanica njemačke vojne udruge Handschar/Handžar i kćeri Poglavnika, Višnje Pavelić.
|
|
|
|
|
|
|
|
Jedina je razlika da na toj kovanici nema oznaka “TKH” za “Truppenkameradschaft Handschar” (Vojna udruga Handžar).
[ PROČITAJ VIŠE ]
U našoj e-trgovini možemo vam ponuditi nekoliko ovih kovanica.
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Novo u eTrgovini :
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
IZDANJE SANDŽAK :
2024te godine su navijaći FK Novi Pazar (Torcida Novi Pazar) izdali marke na spomen proključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 29.4.1941 godine u dvije veličine.
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
IZDANJA “OMOTI” :
1993, 1994, 2022 i 2024 godine su izdani nizi od 16 maraka.
|
|
|
|
Tema tih niza su bendovi ili omoti legendarni albuma po muzičkim stilovima.
|
|
|
|
1993 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 3 niza od benda Depeche Mode
- 1 niz od benda Kraftwerk
- 1 niz od benda Front 242
- 1 niz od benda Nitzer Ebb
- 1 niz od benda Front Line Assembly
- 1 niz od benda Skinny Puppy
i sljedećih muzički stilova :
- 8 niza 70s/80s/90s Synthie Pop, Darkwave, Dark Electro, Italo Disco, Neofolk, ... .
- 2 niza Electronic Body Music.
- 2 niza Neue Deutsche Welle.
- 2 niza House, Dance, ... .
- 3 niza Hip Hop, Miami Bass, Freestyle, ... .
- 3 niza Heavy Metal, Rock, Hard Rock, ... .
- 1 niz Punk, Oi, ... .
- 3 niza Italo Disco, Euro Disco, Hi NRG, ... .
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
|
|
1994 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 1 niz od benda Erasure
- 1 niz od benda Pet Shop Boys
- 1 niz od benda Orchestral Manueuvres In The Dark
- 1 niz od benda The Cure
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
2020 godine su izašli nizovi sljedeći muzički stilova :
- 3 niza Neofolk, Industrial ...
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
|
|
2024 godine su izašli nizovi sljedećeg benda :
- 3 niza benda Rammstein
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
|
|
2024 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 1 niz od Adele
- 1 niz od Ariana Grande
- 1 niz od Beyoncé
- 1 niz od Christina Aguilera
- 1 niz od Lady Gaga
- 1 niz od Miley Cyrus
- 1 niz od Pink
- 1 niz od Rihanna
- 1 niz od Taylor Swift
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
|
|
Hrvatske Obrambene Snage
|
|
|
|
1993 godine je HOS izdao dva različita niza maraka. Oba niza su ograničena na 200 primjeraka.
[ PROČITAJ VIŠE ]
U prvim nizu su 16 maraka sa veličinom od 3,8 x 5 cm po marki.
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
U drugim nizu su 25 maraka sa veličinom od 3,8 x 5 cm po marki.
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
2024 godine se je pojavio niz sa 7 maraka HOSovaca pred vodotornjem u Vukovaru.
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje : .
|
|
|
|
1991 godine je njemačka vojna udruga Handžar izdala nekoliko kovanica u suradnji sa Višnjom Pavelić, kćeri Poglavnika dr. Ante Pavelića.
Jedna od tih kovanica od 2 Kune nosi na Reversu grb HOSa.
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Hrvatska pomorska legija na istočnom bojištu :
|
|
|
|
|
|
|
Hrvatski pomorski odjel, najčešće zvan Hrvatska pomorska legija, bio je prva i jedina postrojba Mornarice Nezavisne Države Hrvatske do 1944., nakon kapitulacije Kraljevine Italije.
Nezavisna Država Hrvatska je pod pritiskom Italije sklopila jedan od Rimskih ugovora kojima se obvezala ne držati ratnu mornaricu na Jadranu. Kako bi ubrzala izgradnju vlastite mornarice i zaobišla talijansko protivljenje, Nezavisna Država Hrvatska je u duhu članka 3. Trojnog pakta ponudila Trećem Reichu više od 1.100 časnika, električara, vodnika signalista i mornara za borbu na Istočnom bojištu.
No, Nezavisna Država Hrvatska nije objavila rat SSSR-u.
|
|
|
|
|
|
edinica se borila pod izravnim njemačkim zapovjedništvom, njemačkom ratnom zastavom i u odorama Kriegsmarine s hrvatskim grbom s kao prve mornaričke jedinice Trećeg Reicha na Crnome moru. Brod na kojima se nalazio zapovjednik jedinice, kapetan fregate Andro Vrkljan, uz ratnu zastavu Trećega Reicha nosio je i zastavu Nezavisne Države Hrvatske.
Hrvatska pomorska legija se uglanvom bavila polaganjem mina i lovom na podmornice. Sudjelovala je i u ponovnom preuzimanju Krima. Pripadnici jedinice su nositelji Krimskog štita. Legija je raspuštena 1944. uslijed njemačkog poraza na istoku i povlačenja snaga. Nakon povratka na Jadran, mornari su postali jezgra jadranske mornarice Nezavisne Države Hrvatske.
10. srpnja, 1941., kapetan fregate Andro Vrkljan Mornarice Nezavisne Države Hrvatske i glavni kvartmajster Zapovjedništa mornariče skupine u Sofiji Kriegsmarine Trećega Reicha, S. Bennecke, postigli su slijedeći dogovor (srbizirani tekst od strane posthumne lektorice) :
1. Mornarička jedinica, koju je Zapovjedništvo hrvatske Mornarice u Zagrebu sastavilo, zvati će se "Hrvatski pomorski odjel".
2. Hrvatski pomorski odjel upotrebljavati će se na području Crnog mora pod zapovjedništvom njemačkog obalskog Zapovjedništva. Jedan pomorski časnik Hrvatskog pomorskog odjela pridjeliti će se stožeru obalnog zapovjednika kao časnik za vezu i istodobno kao zapovjednik Odjela.
3. O plovnim jedinicama, koje će Hrvatski pomorski odjel opremiti, ne može se sad dati nikakva obavještenja; upotreba zavisi u cjelovitosti o brodovima koji se nađu u ruskim lukama i budu spremni za vožnju (mali parobrodi, motorni jedrenjaci, motorni ribarski kuteri, motorni čamci), kao i o dobivenim zadacima.
4. Ukoliko plovne jedinice budu opremljene po hrvatskom zapovjedništvu, plovit će pod hrvatskom ratnom zastavom. Hrvatska trupa nosit će i nadalje njezinu staru kokardu i mornarsku vrpcu. Opremljene plovne jedinice možebitno će nositi hrvatska imena.
5. Hrvatski pomorski odjel prevest će se najprije u Varnu. Prijevoz do Varne je utanačen posebnim brzojavom na opunomoćenog njemačkog generala u Zagrebu.
6. U Varni spremit će se smještaj u zajedničkom nastambi. Pojedinosti su dogovorene i dostavit će se odgovornim mjestima. Stambene prostorije i uređaj dati će njemačka Mornarica.
7. Naoružanje časnika i momčadi kao i eventualno protuzrakoplovno oružje zatražio je posebnim brzojavom; isto tako i streljivo.
8. Nautičku opremu: dvoglede, pomorske karte, priručnike itd. nabavit će njemačka Mornarica.
9. U slučaju opreme plovnih jedinica sa stranim oružjem i uređajem dati će njemačka Mornarica odgovarajuće instruktore za nastavu i uvježbavanje osoblja za ratne pothvate.
10. Signalna sredstva (signalna zastava, zastavice, signalne lampe) za opremljene jedinice dati će njemačka Ratna mornarica. U slučaju pothvata na moru i prema vrsti zadatka ukrcati će se njemačko telegrafsko i dojavno osoblje, kao pojačanje.
11. Brodsku opremu kao i redoviti potrošni materijal staviti će njemački uredi na raspolaganje.
12. Zapovjedništvo hrvatske Mornarice nastojat će poslati jedan izvjestan broj časnika sa znanjem njemačkog jezika. Poželjno bi bilo da dođe najmanje po jedan hrvatski liječnik i opskrbni časnik. Rezultat će se saopćiti Mornaričkoj grupi.
13. Stegovna pitanja rješavati će hrvatski zapovjednici jedinica po njihovim stegovnim propisima, jer će težiti za čistim hrvatskim jedinicama u pothvatima. Krivice – budući da će se sve odigravati na njemačkom vojnom području – koje bi trebalo sudski raspravljati, rješavat će se po njemačkim vojničkim zakonima, uz jednog hrvatskog prisjednika.
14. Isplata beriva. Hrvatska beriva isplaćivat će se i dalje u Domovini. Doplaci (mazda, eventualno frontalni doplatak, odšteta za odjeću časnika) isplaćivat će se po njemačkim propisima.
15. Novčana hrana isplaćivat će se po njemačkim propisima prehrane.
16. Službena putovanja naknađivat će se prema njemačkim propisima.
17. Isplata dodatka kao i za njemačke oružane snage, (u Rumunjskoj i Bugarskoj, polovica u odgovarajućoj valuti, druga polovica u bonovim – kreditnim-markama). Sa bonovima može se plaćati kantinska roba, odnosno za časnike roba u časničkim menzama.
18. U pogledu opskrbe priključit će se Hrvatski pomorski odjel opskrbnoj organizaciji njemačke Mornarice, tj. u svemu će se s njom postupati kao s njemačkom jedinicom. Za pripadnike Hrvatskog pomorskog odjela vrijede iste količine i vrste hrane kao za pripadnike njemačke Ratne mornarice. Opskrba svježim i konzerviranim namirnicama dobivat će se iz opskrbnih skladišta njemačke Mornarice, ukoliko takvih skladišta ne bude u mjestu boravka, dobivat će se namirnice posredstvom intendancije iz skladišta vojske.
19. Što se tiče odjeće najprije će se sačekati odgovor na pitanje, s kojim se treba ustanoviti, koje će odjevne predmete hrvatski dočasnici i mornari donijeti. Načelno, za opskrbu hrvatskih dočasnika i mornara, uzet će se njemački odvjeni plan „B” – za plavu odjeću – kao temelj, sa dodatkom za odjeću „Marine Gruppe Süd”. Prema tome, kakav odgovor stigne, dopuniti će se iza toga manjkajući predmeti iz odjećnih skladišta njemačke Ratne mornarice. Također i tu vrijede utvrđena njemačka načela ekonomije u odjeći, to jest, odjevni predmeti stavljaju se vojnicima na raspolaganje za upotrebu: pri gubitku nadopunit će se rezervnim komadima i po završetku misije (komande) vratiti odjevnom skladištu.
20. Hrvatske oznake činova na odorama daje zapovjedništvo hrvatske Ratne mornarice u Zagrebu.
21. Hrvatski pomorski odjel priključit će se na Vojnu poštu njemačke Mornarice i dobit će broj (23713).
22. Pojedinosti o uređenju Vojne pošte utanačit će se u Zagrebu s tamošnjim uredom Vojne pošte.
23. Pri marševima i službenim putovanjima po kopnu obavljati će se pokreti hrvatskih vojnika po njemačkim smejrnicama uz uručenje njemačkih putnih dokumenata.
24. Vojnici Hrvatskog pomorskog odjela dobit će njemačke osobne knjižice.
|
|
|
|
|
|
|
Neočekivanim odugovlačenjem rata na Istočnom bojištu Crno more je postalo važan put dopreme oružja i opreme na bojište. Treći Reich je do kraja Drugog svjetskog rata na Crno more poslao više od 500 ratnih i trgovačkih brodova.
Prva skupina od 120 časnika, dočasnika i mornara - predvođena Androm Vrkljanom - krenula je na put 17. srpnja 1941.
19. srpnja 1941. kasno navečer stigli su u Varnu i smješteni su u Sveti Konstantin.
Do 20. kolovoza stigle su druga i treća skupina od 88 i 50 časnika, dočasnika i mornara. Hrvatski pomorski odjel je u Varni tada imao 258 pripadnika.
Pripadnici jedinice položili su i vojničku prisegu Trećega Reicha bili podčinjeni njegovim sudskim i stegovnim propisima.
Bugarska je bila blagonaklona prema Trećemu Reichu. Njemci su kod bugarskog naroda uživali visok ugled ali su njegove simpatije bile na strani sovjeta. U Varni je tijekom cijelog Drugog svjetskog rata djelovalo Sovjetsko veleposlanstvo koje je stršilo od postavljenih antena. Sovjetska obavještajna služba u Bugarskoj bila je jaka. Hrvatski pomorski odjel je ubrzo uključen u straže i potrage za paklenim strojevima koje su sovjetski saboteri postavljali po Varni.
|
|
|
|
|
|
Crnomorska flota SSSR-a imala je jako utvrđena i dobro opskrbljena brodogradilišta i uporišta i nedostiživu nadmoć nad Silama osovine u broju, vrstama, vatrenoj moći, brzini brodova itd. Predratnim Staljinovim čistkama uklonjena je većina školovanih časnika koja bi to znala iskoristiti pa si je flota i sama blokirala plovne puteve polaganjem velikog broja mina, dok čišćenju neprijateljskih ispred svojih luka nije bila sklona. Stoga su Sile osovine na Crnome moru vodile minski rat.
Počevši u drugoj polovici rujna 1941., Hrvatski pomorski odjel poslan je u dvije skupine kopnenim prijevoznim kolonama Trećega Reicha u Nikolajew.
Skromni hrvatski mladići koji su činili većinu Hrvatskog pomorskog odjela su nakon dugogodišnje sovjetske propagande kako je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika raj radnog naroda s rastućom napetošću su iščekivali što će vidjeti kad pređu granicu Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika. U Berezowki su se prvi put susreli s komunističkom stvarnošću, dodatno informirani i od samog naroda, s kojim su se mogli sporazumijevati. Niti jedan pripadnik Hrvatskog pomorskog odjela nije dezertirao za vrijeme njegovog postojanja.
|
|
|
|
|
29. rujna, 1941. prva je skupina - pod vodstvom S. Rumenovića - stigla u Nikolajew, gdje su zaposjeli zaplijenili plovne jedinice, tražili mine u rijeci Bug, u njezinom ušću i ispred njega i digli jednu veću jedrilicu iz Buga.
Druga je skupina - pod vodstvom Andrije Vrkljana - nešto duže boravila u Tighini, čekajući sastavljanje prijevozne kolone i u Nikolajew stigla početkom studenog 1941.
Do 21. listopada, 1941. preuzeli su i osposobili 40 motornih ribarskih kutera u vrlo lošem stanju pa je iz Nikolajewa upućeno još 20 mornara.
30. listopada 1941. organizirali su flotilu za zaštitu luke i već slijedećeg dana odbili prvi - zračni - napad.
Na osobnu zamolbu zapovjednika 1. oklopne vojske Trećega Reicha, Kleista, unajmili su ukrajinske ribare koji su znali gdje ima najbolje ribe i organizirali i nadzirali ribarsku flotilu koja je za Oklopnu vojsku Trećega Reicha danonćno lovila i isporučila tisuće tona najbolje ribe.
Sredinom studenog nastupio je strašan mraz, s temperaturama između -30 °C i -20 °C a katkad i nižim. Kako brodovi ne bi ostali zarobljeni, oko 75 mornara iz Nikolajewa, 44 iz Mariupola i oko 120 mornara s južne obale Krima - pod vodstvom S. Rumenovića - trebali su sa što više njih otploviti u Kerč pod zaštitom 4. zračne flotile.
22. studenog 1941. 31 ribarska kutera isplovilo je iz Mariupola, od čega se 2 pokvarilo pri isplovljavanju. Trebala su im se priključiti još 8 iz Bednjanska ali ih je već zarobio led. Zaštita iz zraka je otklonjena zbog nedostatka zrakoplova.
Flotila iz Mariupola je 25. studenog 1941. uplovila u Geničesk, gdje su Njemci i Rumunji - unatoč obavjestima o plovidbi flotile i naputku neka ne gađaju brodove pod stjegom Nezavisne Države Hrvatske i Trećega Reicha - na njih otvorili topničku i strojničku vatru, bez žrtava.
|
|
|
|
|
|
U Geničesk su uplovili u zadnji tren a te noći brodove je u luci zarobio ledeni pokrivač debeo 2 - 3 metra, koji se protezao 2 - 3 morske milje uzduž obala Azovskog mora. Pioniri 11. vojske Trećega Reicha pokušali su dizanjem prepreke u zrak osloboditi brodove no to im nije uspjelo.
Početkom prosinca 1941. cijeli Hrvatski pomorski odjel, osim skupine koja je bila u Mariupolu, je skupljen u Nikolajewu i sredinom prosinca podjeljen na odjeljak Azovskog mora - koji je upućen u Geničesk - i odjeljak Krima - koji je upućen u Jaltu.
8. listopada 1941. Treći Reich je zarobio Mariupol. Vod od 24 hrvatskih časnika, dočasnika i mornara - pod vodstvom S. Rumenovića - pridodan je mariupolskom lučkom zapovjedništvu i s njim je 14. listopada 1941. stigao u Mariupol.
Sve plovne jedinice podređene su kapetanu korvete Trećega Reicha, X Basarkeu i podjeljene na flotilu za traženje mina u Kerčanskom moreuzu - pod vodstvom M. Ružinera - i prijevoznu flotilu - pod vodstvom S. Rumenovića - za pomaganje 11. vojsci Trećega Reicha pri prijelazu na drugu obalu Kerčanskog moreuza - Kavkaz. Po završetku zadatka, trebali su plovne jedinice prevesti u sve nezaleđene luke.
|
|
|
|
|
Zbog temperature ispod -30°C, nisu mogli isploviti a Crvena vojska je došla na kavkasku stranu Kerčanskog moreuza i kose Čuška i Tuzla i počela topnički napadati cijelu obalu Krima.
U drugoj polovici prosinca, studen je počela popuštati. 24. prosinca 1941. zapovjednik Krima Trećega Reicha je zapovijedio odvođenje flotile - zapušteni motorni kuteri čiji su brodski trupovi propuštali vodu a motori često gasili - u Feodoziju - udaljenu više od 100 morskih milja - kroz morske puteve - između minskih polja Ratne mornarice Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika - koji su na nekim mjestima bili samo 1 morsku milju udaljeni od topništva Crvene vojske.
Ratna mornarica Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika već je imala skupine plovnih jedinica u nekoliko luka uzduž ("poluotoka").
Odjelak Azovskog mora Hrvatskog pomorskog odjela imao je na raspolaganju samo 5 lakih strojnica, nekoliko pušaka i ručnih granata.
Andro Vrkljan odlučio je pokušati izvedbu ali je sazvao časnike i starije podčasnike, iznijeo im situaciju, naveo kako ima vrlo malo nade kako će itko iz odjeljka Azovskog mora živ uploviti u Feodoziju i dao im pola sata neka pristanu ili ne pristanu bez ikakvih posljedica.
Kako nisu htjeli dopustiti neka itkoji Hrvat ili Njemac posumnja u njihovu odvažnost ili kako su nedostojni svojih predaka koji su kroz stoljeća Hrvatsku i Zapad branili od najezda s Istoka, svi su pristali.
Izabrali su 25 "najboljih" ribarskih kutera, podijelili ih u 5 skupina po 5 jedinica a za vođu do je određen S. Rumenović.
Pojedinačne skupine ili jedinice koje bi uspjele stići do rta Choria, trebao je kroz kanal provoditi Andro Vrkljan.
Isplovljavanje je određeno za 26. prosinca 1941. Andro Vrkljan se zaputio u Sarabusu, gdje se 26. prosinca 1941. po zapovijedi javio časniku za vezu pri 11. vojsci Trećega Reicha. 27. prosinca 1941 . stigao je u Feodoziju, u kojoj nije mogao naći prijevozno sredstvo za Kerč.
U međuvremenu je 26. prosinca temperatura pala pa se more ponovo zamrznulo i blokiralo flotili isplovljavanje iz Geničeska.
|
|
|
|
|
|
U noći s 29. na 30. prosinca 1941., Ratna mornarica Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika napala je Feodoziju - koju je branilo svega nekoliko stotina vojnika Trećega Reicha - s 3 razarača, 1 prijevoznim brodom i 12 teretnih brodova i iskrcala 63. streljački odjel Crvene vojske s 11.270 vojnika i 157 . streljački odjel Crvene vojske s 6.396 vojnika pa je Andro Vrkljan dospio u teške ulične borbe i bio dio branitelja koje je Crvena vojska opkolila u staroj gemoveškoj tvrđi iz koje ih se probilo 180 , uključujući i Andru Vrkljana.
Tijekom 1943. velik dio legionara Hrvatskog pomorskog odjela na Crnom moru poslan je na školovanje na specijalističke tečajeve u Njemačku i ostale okupirane zemlje. Po povratku Hrvatska pomorska legija dobila je nove brodove za lov na podmornice (Kriegsfischkutter/KFK), koji su zamijenili pohabane ribarske brodove iz sovjetskog ratnog plijena koje su do tada koristili. Preuzeto je 12 lovaca ustrojenih u 23. flotilu lovaca podmornica (23. U-Jagdflottille), a dobili su oznake od Uj 2301 do Uj 2312.
Glavna zadaća hrvatskih legionara tijekom 1944. bila je proganjati sovjetske podmornice, u čemu su se pokazali vrlo umješnima, posebice poručnik fregate Josip Mažuranić s posadom broda Uj 2303.
Zbog sloma njemačkih snaga na području Crnog mora, odlaze pripadnici Hrvatskog pomorskog odjela u svibnju 1944. god. u Hrvatsku. 21. svibnja 1944. godine priređen im je svečani doček u Zagrebu, a 23. svibnja 1944. god. se postrojba službeno raspušta. Pripadnici se šalju u razna mjesta, u svrhu planiranog uspostavljanja ratne mornarice Nezavisne Države Hrvatske.
|
|
|
|
|
Andro Vrkljan bio je predavač Pomorske vojne akademije u Gružu, časnik bojnih broda Kraljevske jugoslavenske ratne mornarice, voditelj Operativne sekcije Odeljenja za Mornaricu Ministarstva vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije, zapovjednik Hrvatskog pomorskog odjela Hrvatske Mornarice Nezavisne Države Hrvatske koji je djelovao u sklopu Kriegsmarine Trećega Reicha, glavar Stožera Hrvatske Mornarice Nezavisne Države Hrvatske, jedan od dvojice izaslanika koje je početkom svibnja, 1945.
Lijevo : Poglavnik dr. Ante Pavelić (lijevo) i Andro Vrkljan (desno).
|
|
|
|
|
|
Školovanje je njemu i drugom bratiću, Anti Vrkljanu, omogućio stric, austrougarski general Martin Vrkljan von Pilar.
Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, tijekom čega je učio hrvatski i njemački jezik.
Zajedno s Antom Vrkljanom, stupio je u Cesarsko i kraljevsko vojno učilište u Mariboru. Po raspadu Austrougarske monarhije i uspostavi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, školovanje su odlučili nastaviti na nižoj školi Vojne akademije u Beogradu, koju je Andro Vrkljan 1922. završio "s odlikom" kao podporučnik 48. klase.
Ušli su u topništvo ali su Andru Vrkljana poslali na 1. pripremni tečaj za pomorske časnike od 4. listopada 1922. do 21. lipnja, 1924. kao jednog od 20 pristupnika. Prva godina tečaja se odvijala u Boki a druga u Dubrovniku i Gružu. Andro Vrkljan bio je jedan od 12 pristupnika koji su tečaj završili dok su ostali vraćeni u postrojbe kopnene vojske.
Promaknut je u poručnika korvete i sljedeće je 3 godine predavao na Pomorskoj vojnoj akademiji u Gružu.
Poslan je na podmorničku i telegrafsku specijalizaciju i roniteljski tečaj u Veliku Britaniju, tijekom čega je naučio i engleski jezik.
Dvaput je služio u podmornicama ali je zbog loših zdravstvenih uvjeta službe obolio od tuberkuloze pa je vraćen na kopnene zadaće i površinske brodove. Od ljeta 1930. služio je kao navigacijski časnik na Sitnici, matičnom brodu podmorničke flotile.
Svoju buduću suprugu, Irmgard, Njemicu iz Berlina upoznao je 1933. dok je u tijeku bila rastava od njezinog prvog muža, odvjetnika iz Berlina a ona je s njihovom kćerkom ljetovala u Dubrovniku.
Od 1. lipnja 1934. služio je kao poručnik bojnog broda I. klase na školskom jedrenjaku Jadran i sudjelovao na njegovom drugom sredozemnom krstarenju koje je završilo u Dubrovniku, 5. listopada 1934.
S Irmgard Vrkljan se vjenčao 9. listopada 1934.. Istog dana izvršen je atentat na kralja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Aleksandra I. Karađorđevića pa je bračno putovanje prekinuto jer je Andro Vrkljan morao pratiti kraljevo tijelo iz Splita u Beograd.
Od 16. travnja, 1935. sudjeluje na konferenciji o pomorskoj termininologiji u Splitu kao predstavnik Pomorske vojne akademije u Gružu.
Od 10. svibnja, 1935. predaje pitomcima na školskom minolovcu Orao.
5. listopada, 1935. postaje i zapovjednikom školskog "dragera" D 2 Pomorske vojne akademije u Gružu.
Od kolovoza, 1937. služio je kao prvi časnik razarača Dubrovnik s činom kapetana korvete i sudjelovao u stožernom vježbovnom krstarenju od Tivita do Istanbula i Pireja, na kojemu su uz Dubrovnik sudjelovali i matični brod Zmaj i podmornice Hrabri i Smeli.
31. prosinca, 1940. promaknut je u čin kapetana fregate i voditelja Operativne sekcije Odeljenja za Mornaricu Ministarstva vojske i mornarice pa je do neposredno nakon Travanjskog rata sa suprugom Irmgard Vrkljan živio u Zemunu a njezina kćerka iz prvog braka se školovala u gimnaziji u Zagrebu.
Po završetku Travanjskog rata i proglašenju Nezavisne Države Hrvatske, Andro Vrkljan i supruga Irmgard Vrkljan preselili su se u Zagreb a Andro Vrkljan se dragovoljno javio u Mornaricu Nezavisne Države Hrvatske.
Bio je zapovjednik Hrvatske pomorske legije, koja se u sastavu njemačke Kriegsmarine borila na Crnom moru, u činu kapetana bojnog broda; postrojba od oko 250 mornara bila je najprije opremljena preuređenim ribarskim brodicama iz sovjetskog ratnog plijena i bavi se polaganjem i uklanjanjem mina, a 1944. godine je opremljena s 12 novosagrađenih brodova za protupodmorničku borbu; uslijed sloma njemačkih snaga na području Crnog mora, u svibnju 1944. godine jedinica je bila raspuštena.
|
|
|
|
|
|
Kovanice Hrvatske Pomorske Legije :
Hrvatska Pomorska Legija je imala vojnu poštu broj 34437.
Imala je svoje kovanice u njemačkim Pfennigima iz cinka.
|
|
|
|
|
Lijevo : 1 Pfennig. Cink. 1943.
|
|
|
|
|
|
Lijevo : 2 Pfenniga. Cink. 1943.
|
|
|
|
|
|
Lijevo : 5 Pfenniga. Cink. 1943.
|
|
|
|
|
|
Lijevo : 10 Pfenniga. Cink. 1943.
|
|
|
|
|
|
Lijevo : 50 Pfenniga. Cink. 1943.
|
|
|
|
|
|
Lijevo : 200 Pfenniga. Cink. 1943.
|
|
|
|
|
|
Lijevo : 500 Pfenniga. Cink. 1943.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :
- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
- Lažemo zbog slobode.
- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :
- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.
1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
